четвртак, 7. мај 2015.

*UGAŠENI MESEČEV ZRAK*

Gde i kuda odjednom tako žuriš
mirisni moj Mesečev zrače
Jedina svetlost si u ovoj pustinji
tom lepotom obasjan i kamen plače

Znam, jutro nam prijatelj nije
naša uvijena tela učini hladnim
Zamišljen ćutiš dok ti dolivam kafu
kroz prozor se jutro doima jadnim

I još proleće nije ni stiglo
a jesen razvukla svoju koprenu
Ostani danas, moj Mesečev zrače
Ljubavi vrati radost i slavu njenu

Da mogu, ja bih sve umesto tebe
da mogu, sve bih uradila sama
Na kolenima drhtim od umora
držim svet što se na pola slama

Pomozi bar jednom, Mesečev zrače
pa možemo mi i zasijati jače
Da se obasja cela Vaseljena
Al ti si Mesec, ja samo sam sena

Duša će ti gde i srce moje
divnijeg hlada nema od Hada
Blagoslov zaborava mi tu samo treba
i da nikada, nikada ne pamtim nekada

               ***************






Нема коментара:

Постави коментар