петак, 20. јун 2014.
*SADO - MAZOHISTIČKA STVAR*
Mislim da svaka (prava) ljubav nosi
Sa sobom brdo sado-mazohističkih stvari.
Mi smo se, izgleda, toliko voleli
Da smo do krajnosti u svem' preterali...
Verujem da svaka ljubav nosi, svaka prava
Tu, nepoisivo jako obuzimajuću strast
Između ljubavi i mržnje lastih smo igrali
A ta ''igrica'' kad-tad postane okrutna vlast.
Prava se ljubav, eto, nažalost
Od celog spektra na kraju crnom oboji
I malo crvene dodaj za onu krv
Od tela i
duše kad sve se odvoji...
I sa pameću eto, ostah nezdrava
Još jedan dokaz da bila je prava
Ljubav; teško sado-mazohistička stvar
Zna onaj koji ju je probao bar...
A bili smo tako divan
Tako nezaboravan
I tako jebozovan
Sado-mazohistički par...
Sa sobom brdo sado-mazohističkih stvari.
Mi smo se, izgleda, toliko voleli
Da smo do krajnosti u svem' preterali...
Verujem da svaka ljubav nosi, svaka prava
Tu, nepoisivo jako obuzimajuću strast
Između ljubavi i mržnje lastih smo igrali
A ta ''igrica'' kad-tad postane okrutna vlast.
Prava se ljubav, eto, nažalost
Od celog spektra na kraju crnom oboji
I malo crvene dodaj za onu krv
Od tela i
duše kad sve se odvoji...
I sa pameću eto, ostah nezdrava
Još jedan dokaz da bila je prava
Ljubav; teško sado-mazohistička stvar
Zna onaj koji ju je probao bar...
A bili smo tako divan
Tako nezaboravan
I tako jebozovan
Sado-mazohistički par...
уторак, 17. јун 2014.
HRONIKA NAJAVLJENIH SMRTI
Oprosti Gospode
Ja ti nezvana hrlim
Gar pocrnelom dušom
Genetskim kodom samoubice.
Oprosti što žurim
Pod okrilje tvoje
Još počešljaću kosu
I umiti lice...
Ko moja baka devedest osme
Sa srcem napuklim od bola
Ljubavi zaboravu nikad nije dala
I došla ti utonula od alkohola.
Oprosti Gospode
Što ne ide po redu
Ako oprostio si
I mog pradedu...
Baš onog koji je živeo samo
Kada zaigra onu đavolju igru
Na kartama izgubio tri kafane i kuću
Zapalio ih, pa se utopio u Ibru.
Oprosti Oče i ocu mome
Ta ukleta krv truje i moje vene
Što je ubio svako lepo sećanje
I što živ je sada mrtav za mene.
A ja... nikada ništa nisam svesno uradila
Da se duša sav skupi, poplavi, uvene
Pokidana da leži pod gordim lešinarima
I kotrlja se polako ka Tebi da krene...
A najviše mi oprosti slabost
Ja Ti neću zameriti sva iskušenja
Molitve moje za uho Tvoje zagubljene
Sve one mladalačke želje i htenja.
Oprosti Gvozdenu
Oprosti Zori
Daj oprost Slobodanu
I srcu što gori
Srcu što plamti
Da se ugasi
Jer Veliki si
I da oprostiš da si...
Ako se s tobom
Svi arhanđeli slože
Da moj se greh
Oprostiti može.
(mojim voljenima, da zaborav ne pokrije...)
Ja ti nezvana hrlim
Gar pocrnelom dušom
Genetskim kodom samoubice.
Oprosti što žurim
Pod okrilje tvoje
Još počešljaću kosu
I umiti lice...
Ko moja baka devedest osme
Sa srcem napuklim od bola
Ljubavi zaboravu nikad nije dala
I došla ti utonula od alkohola.
Oprosti Gospode
Što ne ide po redu
Ako oprostio si
I mog pradedu...
Baš onog koji je živeo samo
Kada zaigra onu đavolju igru
Na kartama izgubio tri kafane i kuću
Zapalio ih, pa se utopio u Ibru.
Oprosti Oče i ocu mome
Ta ukleta krv truje i moje vene
Što je ubio svako lepo sećanje
I što živ je sada mrtav za mene.
A ja... nikada ništa nisam svesno uradila
Da se duša sav skupi, poplavi, uvene
Pokidana da leži pod gordim lešinarima
I kotrlja se polako ka Tebi da krene...
A najviše mi oprosti slabost
Ja Ti neću zameriti sva iskušenja
Molitve moje za uho Tvoje zagubljene
Sve one mladalačke želje i htenja.
Oprosti Gvozdenu
Oprosti Zori
Daj oprost Slobodanu
I srcu što gori
Srcu što plamti
Da se ugasi
Jer Veliki si
I da oprostiš da si...
Ako se s tobom
Svi arhanđeli slože
Da moj se greh
Oprostiti može.
(mojim voljenima, da zaborav ne pokrije...)
петак, 13. јун 2014.
*DEMON*
Moji demoni
Uvek pohode noću
Radim šta moram
Ne ono što hoću.
Oni su imperativ
Ne prave pitanja
Pa se preživljava
Do samog svitanja
Zato pusti
Da kraj tebe legnem
Daj mi ruku
Da čvrsto je stegnem
Dok besni virus
U mojoj krvi
Dajem se baš
Ko da si mi prvi...
Nek gori noć,nek drhtaji
Nek uzdasi sve gone
I neka tvoje divne ruke
Teraju moje demone !
Uvek pohode noću
Radim šta moram
Ne ono što hoću.
Oni su imperativ
Ne prave pitanja
Pa se preživljava
Do samog svitanja
Zato pusti
Da kraj tebe legnem
Daj mi ruku
Da čvrsto je stegnem
Dok besni virus
U mojoj krvi
Dajem se baš
Ko da si mi prvi...
Nek gori noć,nek drhtaji
Nek uzdasi sve gone
I neka tvoje divne ruke
Teraju moje demone !
петак, 6. јун 2014.
A JA HODAM KAO TI
A JA HODAM KAO TI
Prošla
sam ulicom, a masa se razgrnula
Odjednom
po meni pali su pogledi svi
Ne
znam ni kako, ni zašto se desilo
Al’
ja sad hodam ... hodam kao ti.
Pokazuješ
mi stare, požutele slike
Mladost,
i gusta duga kosa vezana u rep
Ja
sam bila dete u tvojim ’’slavnim’’ danima
I
ne znam te takvog, meni baš ovakav si lep.
Zatvorenih
očiju mi pričaš o sebi,
Pričaš
o njoj, i svoj život ceo...
Ja
ne mogu mladost da ti vratim
I
to što ona moj beli ponela je veo...
Ja
ne mogu prošlost da izmenim
I
da vreme prošlo drugačijim napravim
Koliko
god bih volela da sam ranije se rodila
Ne
mogu sad da se u suzama udavim...
Sve
što si znao si preneo na mene
Ja
dođem kao neka tvoja kreacija
I
dajem ti telo da poigraš se njime
Odlazim,uz
poljubac kažem: Stari,gracija!
I pođem
nazad ulicom, a masa se razgrne
Tek obljubljenu od tebe, gledaju me svi
Tvoja harizma i mene je obasjala
I ja mirno hodam, hodam kao ti...
четвртак, 5. јун 2014.
Ochi chyornye, ochi zhguchie
Ochi strastnye i prekrasnye
Kak lyublyu ya vas, kak boyus' ya vas
Znat' uvidel vas ya ne v dobryi chas
Ochi chyornye, ochi plamenny
I manyat oni v strany dal'nye
Gde tsarit lyubov', gde tsarit pokoi
Gde stradan'ya nyet, gde vrazhdy zapryet
Ochi chyornye, ochi zhguchie
Ochi strastnye i prekrasnye
Kak lyublyu ya vas, kak boyus' ya vas
Znat' uvidel vas ya ne v dobryi chas
(Goranu)
Ochi strastnye i prekrasnye
Kak lyublyu ya vas, kak boyus' ya vas
Znat' uvidel vas ya ne v dobryi chas
Ochi chyornye, ochi plamenny
I manyat oni v strany dal'nye
Gde tsarit lyubov', gde tsarit pokoi
Gde stradan'ya nyet, gde vrazhdy zapryet
Ochi chyornye, ochi zhguchie
Ochi strastnye i prekrasnye
Kak lyublyu ya vas, kak boyus' ya vas
Znat' uvidel vas ya ne v dobryi chas
(Goranu)
*FLEŠ, FLEŠ BEK*
*FLEŠ BEK*
Između dva
šamara
Iznizani
sočni poljupci
Grubo
penetriranje
I meki pod
nama jastuci
Moj fleš
Fleš bek...
Možda je bio
san...
Posle
isuviše vremena prošlog
Nekom
magijom opet ja u tvome krevetu
I opet
miriše ona poznata sladunjavost
Izbija svuda
iz naših pora...
A opet
osećam
Nešto te
krade
Iz ruku će
tvojih
Me istrgnuti
zora...
Jer tako
mora,
jer tako
mora...
Pa ostaje
fleš
Fleš bek...
Pa te zato
molila
Udari me
Ne štedi ni
malo
Razvali me
Sve u meni
je stalo
Udari,uštini,šta
hoćeš
Trgni me,jer
ovaj dan...
Od te lepote
ja sam se odvikla
Prodrmaj me
da znam-nije san...
Da se
nasmešim kad sutra me stigne
Da me do
samih zvezda podigne
Da se ozarim
odmah kad stigne tek
Prvo sećanje
na noć nam proteklu
Kad stigne fleš
Fleš bek.
NEMOĆNA (DOLINA POHOTE)
N E M O Ć N A
U Dolini Pohote
Mi smo samo još dva tela
Koja se do bezumlja
Utapaju jedno u drugo
Mi divlji od noći
Mi se rasturamo
I zaklinjemo da nema kraja
A znam dobro da nećemo dugo
Kako zagoreli
Brzo sagoreli
Ljubav isuviše jaka
Da bi mogla da traje
Moje sve daje
I moje sve gubi
I ne razumem vise
Da li je ljubav il’ šta je
Moje se gubi
U tebi
Predaje
U Dolini Pohote
Ja sam samo komad mesa
Putaneska vrela
Da je besno kidaš
U Dolini Pohote
Još jedna krpena lutka
Da je s lakoćom
Kačiš i skidaš
I za nas bih htela
Neke druge snove
Druge uloge
I druge živote
Al nemoćna
Tu sam te srela
Mi postojimo samo
U Dolini Pohote
Пријавите се на:
Постови (Atom)














.jpg)
.jpg)








