петак, 31. јул 2015.

SEĆANJE BLUDNO, VIŠE NO SVEŽE



Ne, nisam ja raskoš što tvoje ga oči vide
Sve moje je tako maleno - u šaku da stane
Ja gazim noć u smesno ogromnim čizmama
I snom dan, kad mi onako - nezgodno svane
Život ubrzan puštam da malo stane...
Poneke vrline i nepokolebljive mane
Još uvek uspešno kradem Bogu dane
Rasejana više no celo polje maslačka
Priča mi je neshvatljiva i dugačaka
Pripovedam ko starica kužna i slepa
Ja sam odavno samo za snove lepa...
Kosa mi od sna sva umršena
I ja s njom konfuzna i zamršena
Ne teraj me...
Ne teraj me da ti ikada pričam
Na šta mislim kad mi se otvore okice
Ja još živim neke prohujale dane
Na njih nižem zlato, sedef i šljokice
Ne teraj me...
Nikad da budem ono što dano mi nije
Srce mi ludo još uvek bije da snije
Sene dalekih prohujalih mi dana
Puno smeha iz ovog malenog stana
Ne teraj me...
Da se budim kad i svi i na posao krećem
Životom jedinim da jedno isto oblećem
Ne teraj me sa staza svojih sna da skrećem
Jedino u snu ga još uvek srećem ..!

Rasplićem tu kosu boje starog zlata
Nijedna vlas uopšte posedela nije
Sa usana slatkih slije mu se osmejak
Onaj što samo ga za mene uvek krije...

Pusti da odsanjam, pa nek’ više me nije
Srce još mi starom damarom bije
Kad mu se telo nad mojim nadvije
Pusti, neka me čežnja gori, ubije ..!

Sa usana mu se medovi slivaju
I opet samo mojih gladne bivaju
Uz sebe me tako čvrsto veže
Sećanje je bludno, više nego sveže
Misli vazda samo njemu beže
Kad ne sanjam – sve bolno je teže...

Tad ne dišem već uzdišem
Nisam sama tu s’ tobom
Predugačke pesme pišem
Živeći sa – svojim snom!
I kad ti se čini da sam previše bleda
Ukočeno telo mi se pomaći ne da
Nit’ me trži, nit’ uz sebe drži
Neko je od tebe vazda brži...
Ne plači što me ne možeš probuditi
Večnost imam da ga mogu obljubiti..!
Samrtni dah me zauvek s njim spojio
Dušu mi beskrajnom srećom napojio
A do smrti te tako zanosno i sjajno lepe
Stari ljubavnici čekaju, ne strepe..!
Ljušturu tela mi bacite u hladno more
Za dušu mi slobodnu što sa njim izgore..!


субота, 11. јул 2015.

* OSMEH *



Tu, u moj stan i moje srce
Ušetala bi uvek ko kraljica.
Njena je opsesija bila da
Nikad mi ne skine osmeh s lica

Telom sasvim malena žena
Najveća na svetu ljubavnica
Nekada me gledala ko jagnje
Nekad prznica i opasnica ...
A ja znam da sam oduvek
Voleo baš sva njena lica!
 
Ulazi na vrata i haljinu skida
Nudi mi se mazno i bez stida
Njene grudi sam grabio u letu
Kao breskve najslađe na svetu
Nogama me oko struka vezala
Grlila me, grickala, zatezala ...

Tu, u mome stanu, u mom srcu
Ona vlada lako kao kraljica
Izula je cipelu i krenula prstima..
Osmeh mi se oteo sa lica.


*BEZUSLOVNA*



Nisam imao da joj ponudim baš mnogo
Ubijen od pića te noći sam otvorio vrata
Ušla je, imao sam samo sebe da joj dam
U ovih mojih trideset i nešto kvadrata ...

A ona ... ona je bila presrećna kad
Topla, snena se probudi kraj mene
Za doručak joj napravim palačinke
Znao sam uvek - nije ko druge žene

Volela je da joj nekad kupim cigarete
Ili čokoladicu, bila je pravo dete
Volela je sitnice koje su pažnja
Htela je samo da bude mi važna

Da gde god lutam, da je se setim
I dugo da spava u mom zagrljaju
Ljubila me ko vučica pregladnela
Podavala se moje požude beskraju

Nisam imao da joj ponudim mnogo
A hteo sam ipak da pružim joj sve
A ona je tražila mene za sebe zauvek
Da pustim da voli me i volim je ...

Pa sam je dugo, dugo mazio
A zapravo je ona mene razmazila
Kad bi se obula da krene do kuće
Krišom sam ljubio tu gde je gazila.


понедељак, 6. јул 2015.

* SAV OBGRLJEN MOJIM SNOM *



U spokoju najlepih sećanja
Sav obgrljen mojim snom
Zaspao je moj voljeni
Mirno, tu na krilu mom.
Prstima mu kosu mazim
Suzama mu obraz kvasim
Nežno pevam mu na uho
Grlo mi od čežnje suho...
Usne su mi izgrižene
A na zidu plešu sene
Njega ništa to ne zanima
Evo spava tu već danima

Ne mičem se, stopila se s njim
Kunem, molim da ga probudim
On, bez daha, mirno drema
Duše mi bez njega nema ...
Iz ruku ga ne mogu pustiti
Konačno je ceo samo moj
I slaba već u isti san tonem
Uz molitvu da greh skinem svoj

Tonem i ja u tu plavu svilu
Ljuljam u krilu moju ljubav milu
A on nikako da mi se probudi
Srce posta kao oganj ludi
Vatrom bije da me svu izgori
Za njim da i mene umori
Da i poslednji dah se otme
Mom ukleto samom biću
Spavaj lutko, ne budi se
Nema zora da nam sviću...

Gde duša tvoja luta
Tu je sad i meni mesto
Gde ti vladaš dragi
Tu je, eto, i moj prestol
I ova ljubav
Beskrajna, živa
Ostaće sa nama
Gde večno se sniva...


среда, 1. јул 2015.

*MOJ JE DRAGI VOLEO KAFKU*



Profesor je u imperativu dao
Kako bi ga svako poslušao -
Da se čita ‘’Proces’’, Franca Kafke
Meni je to štivo žešće obaralo kapke
Obavezni deo školske lektire
A meni se nešto nije tad čitao
Ja sam tih dana imala ‘’leptire’’
Onde gde ih ima devojka svaka
Kada šmekne nekog zgodnog dečaka…
Umesto lektire, tog famoznog ‘’Procesa’’
Uzeh ‘’Starh od Letenja’’, Jong Erike
Tad je to bilo ko sveto pismo
Za nas gradske šmizle i šizike..
I da upoznam muškrace malo bolje
‘’Upijah’’ Buka kako je jeb’o drolje…
Po bitrijama se do besvesti opi’jo
Taj je meni matori uvek najdraži bio!
Pa Nabokov -  mali otrov –‘’Lolita’’
E, to je štivo što s’ guštom se čita!
Pa Miler, pa Oklop, pa Selinžer…
Podrazumeva se i bez da se pita..!


Profesor primetio da na lektirama varam
I da ne čitam ni one puste ruske klasike
Ja zbunih ga poznavanjem De Sadovih dela
Nasmejao se i vise mi nije drzao pridike…
Jebo ih ih onaj ‘’Rat i Mir’’
Direktno i teško mi ide na čir
A tek onu Anu Karenjinu..
Bež’te Ruje, a u materinu..!
Ko voli njemu svaka cast
Ali ruska tuga nije moja slast
I za ‘’Tihi Don’’
Zabole me đon..!
‘’Zločin i kazna’’
Bolest zarazna
Raskoljnikov nije krimos bio
Ne znam koj se moj pa kurčio
Babu sjebo, pa se zajebo
Sranje napravio, sam se prijavio…


I zašto sada ovo pišem
I zašto se setih slike ove
Upoznala sam nekog ko Kafku voli
I što me stalno ‘’na čitanje’’ zove…
A ja se bojim, ispasću smešna
Nikad taj ‘’Proces’’ ne pročitah do kraja
Znam samo da su tipa uhvatili drotovi
I nevinog ga jebavali do samog kraja..
Za te stvari, ako me neko pita
Bolela me moja nepostojeća kita!

Ja se navadih na Bukovskog i slicne
Vrcavo-lascivnim opisima vične
To su mi bile uvek najbolje priče
Ponekad bi malo ‘’pao’’ i Niče
I onaj njegov Hiperborejac
Na faksu napisah o njemu esejac…
A kad pročitah ‘’Demijana’’, H. Hese
Osećah se upeglano kao iz prese..!


Pa se onda Frojda u’vatih, psiholog da budem
Baš kao bradonja taj, da budem seksolog
Da lečim one nesrećne parove
I kenjam, opširan držim monolog!
Da otkrijem Fromovo ‘’Umeće ljubavi’’
E, takvo me štivo nikad ne udavi…
Engleske klasike oduvek voleh
A tek one dekadentne Francuze
Pa malo obradih i ove
Domace baksuze, uz smeh i suze
Al su i drugi posle čitali mene
Erotske eseje i moje ljubavne, snene…
Obrnuh i koji Kroulijev list
Pa eto, ne postadoh – satanist!

Ali moj dragi je oduvek voleo Kafku
A meni ce biti bed, i mnogo krivo
Ako od Kafke sve ne pročitam
Misliće da nisam -  njegov nivo..

(E, Kafko, jebem ti sve živo..!)

Ali ako tebe obožava moj voljeni
I ja cu te jednom pročitati
Da dokazem ljubav svome dragom
Ceo roman mu slatko prepričati…
Al ako me pita za npr. Hajdegera
A hoće - nema od mene većeg malera
I da i to čitam da me natera
Baš će da mi ga žešće utera!
Ja cu njemu Olporta i Junga
I postulate Mao Tse Tunga
Da obavezno napamet uči
Nek’ se i on malo namuči..!
Što se tiče starih Grka
Laganica, nije neka frka…
A tek Indusi, tantra,
Za moje uši ko divna mantra…



Moj dragi mnogo konzumira Kafku
Al’ ja tu baš nikako ne briljiram
Pokusaću da ga obmanem nekako
Možda  Hegela da prosipam, citiram..

Ako mi i to ne bas nista upali, ne posustajući
Njegovu  ruku pod moju suknju ću privući
Poljubiti najsladje, onako - da pukne
‘’Zaneti’’ ga dok sve ne zamukne..!
(Kad god sam  tu ‘’taktiku’’ uvalila
Nikada u životu se nisam ispalila
Kad nešto ne znaš – poljubi ga i ne govori
Dok ti skida brus - već će sve i da zaboravi
Čuvena ‘’vaginalna manupulacija’’
Prava je veština, a ne zajebancija..!)

I iako moj dragi obožava Kafku,
Fakat bolje od me poznaje filosofiju
Ja sam maher u taktilnim drazima
I tad me, hmm…voli najviše od sviju..!

To mi je ideja da se ‘’iščupam’’
I zavedem mog slatkog ne-više-stranca
Pred kim sam se jednom zešce ispalila
I rekla mu: ‘’dušo, ma jeb’o Franca…’’
A on šolju ima sa njegovim likom
U sobi poster s njegovom slikom
Baš onaj kom nikad ne bejah sklona
Mom dragom je I bog, I idol i ikona!
I smem hladno za ovu tvrdnju da isečem vene:
Moj dragi vise voli Franc Kafku od mene..!
I mogu da oprostim, književni je tip
Iako je štreber ponekad, jako mi je lip..!
I jedan se ‘’proces’’ kod nas jako dugo vodi
-        Ko ce kome više i bolje da ugodi…

I dok pazarimo po starim knjižarama
Nosimo knjige uz pomoc  drljavog ranca
Za mene nesto što nije aseksualno,
A za mog dragog  naravno – Franca!

(za najbrilijantniji um + neverovatan šarm, E.S.)