петак, 26. август 2016.

PRAVI DŽUKCI ZASKAČU BEZ DA MNOGO LAJU



Opustim se uz dve vodke, nikad ne prelazim treću
Ne smem mnogo da popijem, od žestine izgoreću
Dvehiljadešeste bila sam žešći primer anoreksije
Sad lečim decu koja pate od zajebane disleksije
Opustim se nekad uz buksnicu i tablete lake
Ja sam pravi primer za sve moje dobre đake
Ničije frke ti ja više ne frčim niti rešavam
Sad gledam samo kako svoju guzicu da spašavam
’’Svu noć kucala je na mom prozoru trideseta jesen’’
Prozor sam zatvorila,starenje ne mogu da podnesem!

Nemam kuče, a nemam ni mače,
Imam samo neke loše udvarače
Al bar i to je nešto, čisto srce da preskače
Kad nema ništa bolje za status udavače
Kad nema džukca prljavog
Što ne laje kad zaskače ...

One koje sam volela i koji su mi nešto vredeli
Hteli su da me karaju, a na emocijama štedeli
Sa svojim mamama me nisu nikad upoznavali
A kule i gradove – to jesu obećavali..!
A oni koji su me prosili i koji bi se sa mnom vidjali
Iako su dobri , ko’ za inat nisu mi se sviđali
Odbila sam prosidbe i nekih lovatora
Sad me niko i ne prosi jer sam riba matora...
I večito sam se hvatala za neku sirotinju
Što nemaju ni maramicu da obrišu slinu
Kola nisu imali pa me vozili na bicikli
Ljubav poznaju samo oni od keša davno odvikli
Vozao me vetar svuda poput uvelog jesenjeg lista
Palila se na lomove jer sam žešći mazohista...
Jer pale me džukci koji zaskaču,a ne laju
I samo takvi mogu uz mene da traju.

Što sam tolko naopaka to mi stvarno nije jasno
Kad bum htela da se udam biće kasno, pa prekasno
Još uvek slušam hevi rok i blues prilično glasno
A na hip hop vazda jesam napržena strasno..!

Ništa se kod mene bitno nije menjalo
Još uvek rime bacam i veliko sam kenjalo
Pišem i lirske jer sam romantik neizlečivi
Cice još mi čvrste i stavovi neporečivi

Pa sanjam nekog baju ko što je Svetozar Cvetković
Da je visok, lepo gradjen kao Vojin Ćetković
Da ima mudrost i harizmu ko Branislav Lečić
Da nije samo ulickani jadni matori pederčić
Da nije gistro mafijoza kao Milošević Marko
Nego pravi keršme kao Laušević Žarko.
Uh, sunce li ti žarko,nisam ti ja ta visoka liga,
Al mogu bar da maštam, pa maštam, šta me briga!

A godine piče samo i prve se bore vide
Al su dobro rezbarene pa se nikada ne stide
Dobro sam se zezala pa ni za čim ne žalim
Mladost mi je bila grešna, aj’ da se pohvalim ...
Ja sam povalila sve što sam htela da povalim
Žvalavila svakog s kim sam htela da se žvalim
Ne smatram sbe nekom ribom, uvek je radila harizma
A šarmantna uvek bila, i to mora da se prizna
Zato me sve ribe uveliko i blate i pljuju
Ja ih redom kosim, ne dam da mi dušu truju
I znam da svi oni koji su me nekad imali
Samo da bacim kosku oni bi lanac zacimali
Lanac što im stavile njohove žene verne
One nisu kao ja, šatro čedne su i smerne
A sve bi se ’ladno stvarno i postidele
Kad znale bi da znam kolko su kurčeva videle
Ja to i ne brojim, nit’ udaram crte
I neću da im kradem kulove što ih trte
A to što u meni one vide nešto po njih opasno
Ne želim ni da znam, nit’ bi mi bilo jasno...

I dalje sanjam da se zaljubim tolko da se odvalim
Da letim visoko pa nek’ nek se strovalim
Sanjam nekog sa kim se nit’ teram, nit’ vodim
Sa nim se ne jebem već uvek ljubav vodim

A on ima harizmu kao Svetozar Cvetković
I baš je visok i jak ko moj zemljak Ćetković
Mudar je  i rečit baš kao Lečić
I nije mamin sin , mali pederčić...
Sad će da me optuže da se ložim samo na fosile
Al koga od mlađih da za primer navedem
Neku balavurdiju, neke male debile,
Čast izuzecima, al  oko sebe podižem bedem
I ovu stariju gardu veličam
Ako razumeš zašto onda znaš šta ti pričam...
Nemam Elektrin , niti ikakve komplekse
Ne jurim tipove što furaju Rolekse
Palim se samo na mudrost i iskustvo
Ako si takav onda dokaži, mustro
A ti si uglavnom šatro i previše gistro
I zato ne možemo da mislimo isto
Ako udjem ikada u tvoj zlatni kavez
Biće to moje samoubistvo...

Kažeš naopka sam i nisam ti jasna
A zapravo sam prilično glasna
Namazana, prljava, masna
Moj život je bajka, a tvoj je basna
Ne možeš da shvatiš da postoji romantik
Ti si moždani tumor, a ja citostatik
Umaraju uvek ova objašnjavanja duga
Treba mi piće i kutija pljuga
Ne dam se nikada zavesti lako
I gledam na tebe ko na lošeg druga
Iako me godine spičile, kriterijumi ipak ostaju
Sve dajem samo onima koji se potpuno predaju
Pravi džukci zaskaču bez da mnogo laju
I ja volim te džukce koji znaju da traju
A ti mi zapali cigaru
Povuci mi dim
I da te više
Nikad ne vidim..!