понедељак, 23. фебруар 2015.

* SELEKTIVNA AMNEZIJA , BES I ANESTEZIJA *




Da se razumemo…
Nemam ja prava nikom da sudim
Pišem ovo samo da ne poludim
Idu mi na jetru ovi novi ideali
Al’ ko razuman da zbori budali
O sve vecem modernizmu patriotizma
Eksploziji ekstremnog radikalizma
Ultra-desinačarskog fanatizma
Protiv do skoro modernog liberalizma
I na jako vidnim ostacima komunizma
Građenog teškog religijskog dogmatizma

I ostali sranja koje su uzele zamaha
Da li je ’’Gospoda’’ il’ je ’’Alaha’’...
I ovi nadrkani klinci koji su
 devedesete proveli sisajući sisu
Što vadižu srpstvo i ’’ne daju Kosovo’’
A da nikad na to tlo kročili nisu..!
A nisu krivi, odrasli su na pljuvačinama
Slušajući prepirke očeva o posledici rata
Te Sloba je, te Franjo je, te Izetbegović...
Ubi’ Baliju, spali Srbina, kolji Hrvata??!
Zadojeni mržnjom mesto mleka
Šta u životu njih ima lepo da sačeka
Čuješ grme u horu ’’Ubi’ Šiptara’’
Oh, kako krasnih dečjih igara..!
Naučili su da vole svoju zemlju
U teoriji za njom i ginu i dišu
Da se busaju i preko neta kolju
A maternji jezik ni ne znaju da pišu!

Al’ pusti decu, njima su ovi stariji
Demagogiju širili, mozak pokvarili
Il’ za hlebom trčali pa zanemarili
Šta je moral, i šta je etika
A da ne pominjem šta je estetika
Pa im veselje prave silikonske krmače
Sa čijih golih grudi zlatne sjaje krstače
Kafanski gazda ekspoloatator što za siću
Maloletnu konobaricu pipka i cmače...
I kad dođe Prajd, ajd’ da se zabavimo
Malo sav taj nabujali bes da olabavimo
Tako što čemo pederima kičme da lomimo
’Ajde na njih malo da se okomimo..!
Što da ne, za svaku od manjina
Imamo dovoljno žešćih batina!

I onda, za punoletstvo na poklon auto
Al čorbu niko ne daje na ler
Pare se odavno potrošile
Jer smo se s mržnje navukli na her..!
A ona malo bogatija stoka
Propagira klincima da bolja je koka!


 Je l’ ovo naše zlatno doba groteske
Čaša je puna i kap će je mržnje preliti
Tad doći će moda - ’’svako za sebe’’
Da se rođena guzica može spasiti!
I opet će doći selektivna amnezija
Pa za njom i neka nova iluzija...
Nama je put u bolje vazda trnovit i dug
Jer kao pseta jurimo svoj rep u krug.
A da potraje i kolektivna amnezija
Trebaće neka dobra anestezija
Niže cene cigara – sve gušći dim
I opet bez recepta – bensendin.

Čoveku je dovoljno jednom
A sto puta u isto srlja govedo
Zemljo što jezikom tvojim pevam
opustela jedna mizerijo, bedo
sva posivela i umorna
zemljo moja sumorna...sumorna!

Нема коментара:

Постави коментар