Donecu ti vino, berba tvoje godište
Da
pijemo zajedno dok opet te mazim
A
onda ću praznu flašu o pod razbiti
Za
tvoje oči samo - po staklu da gazim
I
neće me boleti koliko me boli
Što
ruku tvoju drži svaka ženska ruka
To
što sam ja tvoja, a što si ti svačiji
To
nije tvoj problem, nije tvoja muka
A
telo ti gori, i nemirne ruke svud po meni
Govor
tvog tela svog u vatri lako te odaje
I
za tvoje s usana to priznato ’’volim te’’
Za
sve to mi se cela duša prodaje i podaje
I
hoću da srušim jedva izgrađeni svet
Na
ruševinama snova gradila bez tebe
Da
ostavim sve i pođem za tobom
Moje
srce imaš, sad dajem celu sebe
Samo
je dovoljno još jednom da mi kažeš
Dok
mi telo uzimaš da l’ me stvarno ljubiš
I
dušom i telom pred tobom se obnažila
Sad
- il me ljubiš, il zauvek me gubiš...
Vino
ćemo ispiti, berba – tvoje godište
Po
slomljenom srcu i staklu ću da hodam
Pa
nek’ tvoja sujeta moj pogled pročita
Koliko
sam luda da ti se ponovo podam:
Dok
ranjenog srca srču tako lako gazim
Kunem
li te pogledom, il te njime mazim?

Нема коментара:
Постави коментар