Da mi
jesen bez tebe dođe i da me takne
Prstima
od trulog lišća, bojama sivim
I
prvi hladan vetar bez tvog zagrljaja
Ne...
ja takvu jesen neću da živim..
Da
dođe zima i beli sneg svuda okolo
A
mene drag lik ne greje, ne ljubi
Zar
meni si hladno tako nešto poželeo
Ne..ja
to neću, zato bolje me ubi’..
I
proleće, to doba naše ljubavi
Da
behar mio ja dočekam sama
Cela
bi duša gnusno iskrvarila
I
srce napuklo već lako se slama..
Da
dođe leto i dan tvog rođenja
Srećnog
s njom te gledam i da se stidim
Što
ti ni prići, ni čestitati ne smem
Iskopaj
mi oči da to nikad ne vidim..!
I
da mi prođe godina cela
Bez
tvoga glasa, usana, tela
Da
me na odsutnost večnu osudiš
Da
me tim satreš i potpuno sludiš
Ne,
to proživeti ne bih ni smela
Ja
bih radije odmah umreti htela.
Ako
već tako baš mora biti
Neka
se zaveri cela Vaseljena
Da
umrem sad topla od postelje tvoje
Poslednji
put - od tebe ljubljena...
Da
me s osmehom sagori večni plamen
Pre
nego mi srce pretvoriš u kamen.
.jpg)
Нема коментара:
Постави коментар